iliti đelem, đelem
Riding
Blog
nedjelja, listopad 3, 2010
 

 



 

Teška je praznina ove noći

kao mokri kaput na cesti bez kraja.

Žuta svjetla pokislih bandera

razlijevaju se zavojem

što iz prošlosti vodi u prošlost.

Usred bujice što nosi talog

duša odumrlih do vječnosti,

koračam tek da se ne smrznem,

a zapravo stojim na mjestu.

U ovom nijemom mraku nema snova,

nema mora, nema

ničega iz čega se možeš probuditi.

 

In memoriam de 3.10.2010.

 




riding @ 23:46 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 13, 2009


Već je bilo sigurno: konci
koji drže tijelo i um u slici svijeta
presložit će se u skulpturi duše u pokretu.
 
Koliko je uzbudljivo oćutati svjetlost
i porijeklo svijeta u kojemu se nalazi biće
kad nije samo dio osobnih previđanja,
toliko je neobično -
dok se isto to događa u prvom licu -
vidjeti lice koje stoji iza tvojih dodira.




riding @ 15:23 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, travanj 10, 2009



Ma koliko me stisnula svojim toplim, naboranim plišanim zagrljajem, moj si radni stroj – zauljen od mjeseci teških poslova – oprala električnom strujom s druge strane opipa.
 
I stvori se u tebi – mojoj radnoj sobi – umirujući nijemi film dima na proljetnom Suncu, sjena kao primamljiva tišina neotkrivenih krajolika, i nepredvidivi cvrkut ptica u kratkom predahu leta.
 
Mala su čuda sasvim čudesna.




riding @ 11:22 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 2, 2009





Puna mi je duša, time što je osjetim,
tu gdje stojim, vidim joj kraj;
i ne bojim se, stajat ću i drugdje,
 
za tren…




riding @ 12:26 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 31, 2009













riding @ 23:49 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 30, 2009





Sve po starom? Mlade kosti, stare boljke?
Dobro, onda ću već jednom, usprkos tome što sam sebi zvučim kako papiga, to što sam rekao i na vlastitoj koži ispekao, i zapisati:
 
Nadala si se da si me zavela, jer to bi bila dobra stavka tvog internog životopisa. No u strahu da sam možda ipak ja zaveo tebe, propustila si primijetiti ono najbitnije, tebi nepojmljivo:
 
Prebrzo sam te uzeo, i prebrzo ti se dao – tu nije bilo vremena za zavođenje kakvo ti poznaš. Spojili smo se po onome po čemu smo si odgovarali (bilo svježe, bilo trulo), a ostatak je domaštao svatko sam.
 
Znam da opet ne razumiješ što pišem, osim glavom, a to nije dovoljno. Ta dugo sam učio govoriti ono što vrije da kažem tebi u meni, ne bi li odumrla od tvojeg nerazumijevanja sebe.
 
No i to je već bilo davno – prije nego što si postala stvarnija u mojim snovima, sva prkosna i zgrčena od potisnutog bijesa, nego u svom papirnatom svijetu koji pokušavaš zavesti ne poznajući se nego kroz njegove pluseve i minuse.
 
Nisi prva koja si je to napravila, niti mi je zato manje žao. Možda sam s tobom manje naučio voljeti, a više kako (ne) griješiti spram žene i sebe. Možda je to bio jedini način da odustanem od sanjarenja o nemogućem.
 
No dok sam ja gutao gadnu lekciju o tome da zanos nije pravi medij radosti, ti si temeljito potratila vrijeme. Ostala si šutke na onoj dilemi s početka, vječno žedna, razjapljenih usta i stisnuta grla.
 
Što ćeš sad? Kamo si skočila s te male odskočne daske ljudskih odnosa koju si zvala mojim imenom? Pokazat će vrijeme, ne osvrći se, i ne zaboravi da je bez zdravog, živog srca let uvijek samo pad.
 
Sve što vrijedi kratko traje (ti i ja smo se kačili predugo), katkad zato što uprskamo, katkad zato što se zaokruži poput dobrog filma sa suvislim početkom, sredinom i svršetkom, ili poput dobre zgrade sa zdravim temeljima, zidovima i krovom.
 
No ako se nakon naše soft-porn melodramice želiš vratiti igranju s kolačima od blata, režiraj i odglumi sto priča koje počinju otvorenim zavođenjem, a završavaju jebačinom. Bolje nego da pokušavaš napraviti neprijatelje od ljudi koji hoće nešto treće, jer jednom bi ti moglo i uspjeti.
 
A ionako ćeš na kraju shvatiti da je zavođenje bez povjerenja isto što i ljubav bez prijateljstva ili seks bez duše. Pa tko voli...
 
Kraj.
 
Eto, toliko. Bilo je javno, jer čitam i gledam u zadnje vrijeme kako ljudi žude za osjećajem moći pa mi je malo zlo ako ništa ne napišem. Sad lijepo mogu pričekati da se usklade rasporedi pa da prijatelji i ja bez pompe, u radosti i tišini, nazdravimo moštom, vinom i octom.

riding @ 15:42 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare




Dok tvoj topli jezik
utiče u moje žedno uho
i dopire do sasvim neočekivanih mjesta,
 
rastvaram ti vrata svojih zglobova,
i mijenjam svoje vruće iskre
za tvoju ledenu svježinu.
 
riding @ 02:01 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 10, 2009







Ti nisi ostvarenje svih mojih maštanja, već mojim snovima daješ mjesto da se odigraju.

Ti nisi dio mojeg rasporeda, već daješ vremena mojoj svakodnevici.

Ti nisi lijek za sve moje probleme, već znaš uzeti ono najbolje iz volje da ti se dam.

Ti nisi odgovor na sva moja pitanja, već tvoj život punim plućima je primjer i podsjetnik mom srcu.

Ti nisi zadovoljenje svih mojih potreba, već si mjesto moje iskrenosti, koja polako gradi sreću.

Ti nisi idol u svijetu mojih očekivanja, već kroz tvoju krv ćutim stvarnost koja je nedostižna osjetilima.

Ti nisi postaja na nekom zacrtanom putu, već svaki udah s tobom oblikuje moje kretanje.

Ti jesi, ti postojiš u meni, i to dvoje nije isto; tek ponekad se susretnu između nas.


riding @ 14:09 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 1, 2009






Sanjao sam da sam u tebi oblikovao svoje žutozelene poljane radosti. I stvarno, došla si iz svojeg indigo svijeta da nas posjetiš na njima... Vraćajući se u svijet svari, nastavio sam budan sanjati, ali ne zato da bih se zaboravio u procjepu ocvalih sanja, nego da bih doveo svoju javu korak bliže poljani radosti s druge strane ambisa.


riding @ 00:26 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 25, 2009





Bio bih ti suncokret
Klatno na mekom zraku napeto
Od Zemlje ka Nebu
 



Da otvoriš vrata svojih oblaka
Da oćutim zvijezde na tren
Dišući tvoje kapi
 



Zorom će bistro zasjati Sunce
Kroz izmaglicu koja je ogrnula
Suncokrete koji su joj miris dali




riding @ 21:08 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
Arhiva
« » tra 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Brojač posjeta
4453
Index.hr
Nema zapisa.